Neupitno je da svaka srednja i velika kompanija ima potrebu za nekim oblikom internog imenika; većina ih i ima imenik u nekom obliku.

Sva ta rješenja dolaze s nekim “ali” kao što su: ali ne vidiš u dolaznim pozivima tko zove ili moraš se spojiti na intranet pa tamo tražiti kontakt ili moraš plaćati 5$/zaposleniku mjesečno i koristiti se dodatnim accountom, moraš se sam pobrinuti da kontakti budu ažurirani, moraš imati telefon određenog proizvođača kako bi se koristio rješenjem Mobile Device Management… itd.

“Riješite taj problem kako znate” idealan je početak projekta za svakog pravog razvojnog inženjera. Krenuli smo od definicije što želimo iz perspektive zaposlenika (jednostavno i integrirano korisničko iskustvo) i iz perspektive kompanije (sigurnost, minimalna prilagodba i cijena). Na tržištu nismo pronašli ni jedno rješenje koje bi u potpunosti ispunilo naše želje pa smo odlučili – razviti vlastito! Kocka je bačena, challenge accepted!

Odmah nam je bilo jasno da će glavni izazov biti kako postići „seamless“ korisničko iskustvo; zvati i primati pozive od Pere iz marketinga mora biti jednako jednostavno kao da zovete mamu ili ona vas.

Drugi je izazov bio kako minimizirati potrebu za održavanjem i učiniti rješenje sigurnim.
Nakon stotinjak metara ispisanih raznim bojama na whiteboardu bili smo uvjereni (in theory 😊) da imamo rješenje, štoviše, bili smo toliko uvjereni da smo dodali još jedan ključni zahtjev – rješenje mora biti takvo da ga možemo ponuditi i našim korisnicima, A1 Hrvatska bit će samo jedan od korisnika rješenja!

Ostao je još jedan ozbiljan problem prije nego što prionemo na posao – kako nazvati rješenje? Uostalom, kako je Phil Karlton (navodno) rekao:

“There are only two hard things in Computer Science: cache invalidation and naming things.”

Uspješno smo odoljeli hipsteriziranju (znate one aplikacije koje završavaju -ify i -ly) i u trenutku inspiracije odlučili naše rješenje nazvati INCO (INternal COntacts).

Iako smo (in theory) sve skužili i čestitali si na tome kak’ smo mi paaaaametni, čekao nas je poprilično… trnovit put jer stara kineska developerska mudrost kaže “u teoriji, praksa i teorija se poklapaju, no u praksi to nije slučaj“.

Neke stvari kao Android contacts API bile su jednostavne – samo se prepustiš dubokoj meditaciji i kad počneš razmišljati u 6 prostornih, 3 vremenske i nekoliko dimenzija za koje ne postoje riječi (barem ne pristojne) ni u jednom poznatom jeziku – e, tad si spreman za contacts API introduction!

Neke su stvari zahtijevale samokontrolu i odricanje od nasilja na razini Gandhija – nakon što sedamnaesti put Googleovom first level supportu (svaki put drugi agent) objašnjavaš zašto tvoja aplikacija MORA imati pristup kontaktima i da radiš za A1, a ne za rusku mafiju.

INCO je contact management rješenje za Android i IOS platformu koje omogućava da svi zaposlenici imaju ažuran interni imenik na svojem telefonu s istim korisničkim iskustvom kao i s bilo kojim “svojim” kontaktom uz dodatnu prednost – mogućnost razdvajanja privatnih i poslovnih kontakata.

Rješenje je pristupačno, ne zahtijeva dodatnu administraciju (autentikacija korisnika izvodi se kroz active directory), kontakti također mogu biti sinkronizirani izravno iz AD-a, pri čemu kompanija može po želji prilagoditi filtere koje i kakve podatke želi učiniti dostupnima na telefonima zaposlenika.

INCO jako dobro prihvaćaju i naši zaposlenici i naši korisnici. Ključnu ulogu u osiguranju kvalitete imalo je upravo to što su A1 kao kompanija i A1 zaposlenici bili prvi korisnici i friendly user beta testeri.

U budućnosti prvenstveno vidimo prostor za poboljšanje procesa implementacije kod korisnika te planiramo omogućiti trial s nekoliko klikova mišem kako bi potencijalni korisnici mogli brzo i jednostavno evaluirati rješenje.

Isto tako, nadamo se kako ćemo se riješiti neuroloških tikova uzrokovanih obavijestima o novoj Android nadogradnji jer to često znači da moramo neki dio iznova napisati u skladu s najnovijom Googleovom modom za sezonu proljeće/ljeto/jesen/zima. Al’ ‘ajde, bar nam sad vjeruju da ne radimo za mafiju 😜.

Softverski roboti sve više zamjenjuju ljudsku inteligenciju u obavljanju svakodnevnih repetitivnih poslova i već su neko vrijeme u fokusu digitalizacije poslovnih procesa velikih kompanija, kao i manjih koje žele unaprijediti i ubrzati svoje poslovanje, a samim time i povećati konkurentnost na dinamičnom i vrlo kompetitivnom tržištu. Ja imam čast obavljati posao stručnjaka za robotsku automatizaciju procesa u A1 Hrvatska koja je još 2017. godine, kao dio digitalne transformacije, prepoznala benefite koje RPA (Robotic Process Automation) nosi. Kao rezultat svega toga A1 Hrvatska danas se može pohvaliti brojkom od 120 aktivnih robota u više od 14 odjela koji godišnje odrade preko 2.000.000 taskova. Kako smo krenuli s RPA-om i što je sve bilo potrebno da dođemo do tako dobrih rezultata, probat ću pojasniti u daljnjem tekstu.

Sve je počelo 2017. godine dok sam obavljala posao stručnjaka za operativnu korisničku podršku u Odjelu za korisničke prigovore i operativnu korisničku podršku. Kad nam je tadašnja menadžerica Magdalena ushićeno objavila da imamo novi projekt koji se odnosi na digitalizaciju procesa, to mi je zvučalo jako zanimljivo i inovativno pa sam se spremno javila da ga preuzmem. Ta se digitalizacija procesa zapravo odnosila na „Robotic Process Automation“ i tu je sve krenulo. Na početku, da malo pojasnim: RPA nije fizički „robot“, već softver koji se može konfigurirati, a nalazi se na vrhu postojeće IT infrastrukture, izvlači podatke, izvodi algoritme i izrađuje izvješća – odnosno radi u nekom sustavu ili na nekom procesu automatski, umjesto čovjeka. Prvi koraci na mojem putu bili su upoznavanje s tematikom i učenje o RPA tehnologiji, a zatim dubinsko skeniranje svih procesa koji se odvijaju prvo u Službi za korisnike, a zatim i šire. Bilo je tu puno razgovora s kolegama, od direktora i voditelja odjela pa do agenata u operativi. Pripremilo se mnogo business caseova, kalkulacija ušteda i svih ostalih benefita koje planiramo ostvariti. Zatim su uslijedile brojne prezentacije, steering sastanci s tadašnjim stakeholderima te definiranje naših zahtjeva o funkcionalnostima robotizacijskog management portala putem kojega će poslovanje upravljati robotima. Nakon toga pripremali su se RfP dokumenti (Request for Proposal), odabrali su se i evaluirali potencijalni dobavljači za RPA, pripremio se PoC (Proof of Concept) kao i svi drugi tehnički preduvjeti.

Nakon pripreme uslijedio je ključan period za definiranje svega onoga što želimo da naši roboti u konačnici mogu napraviti, kao i za definiranje svih funkcionalnosti i odlika robotizacijskog portala odnosno platforme putem koje ćemo njima upravljati. Nabrojat ću neke od značajki „robot@work feautura“ koje su sada podržane u A1 Hrvatska i koje se svakodnevno izvode unutar naših robotskih scenarija:
• ispunjavanje aplikacijskih obrazaca/formi
• čitanje podataka s aplikacija
• čitanje i pisanje e-mailova
• čitanje, kreiranje i pomicanje dokumenata i foldera
• skupljanja podataka s weba
• izrada naprednih izračuna
• povezivanje s bilo kojim API-em
• izdvajanje nestrukturiranih sirovih podataka
• praćenje pravila poslovnog procesa uz napredno donošenje odluka
• OCR (Optical Character Recognition).

Također ću spomenuti neke od značajki robotizacijske platforme koje su sada dostupne i kojima se svakodnevno koristimo na našem portalu za upravljanje robotima:
• skalabilna radna snaga
• autonomni i poluautonomni botovi (nadzirani i nenadzirani)
• razne uloge robota: Dispatcher, Queuer, Worker, Decision-maker, Checker, Cleaner itd.
• uvoz i izvoz detaljnih podataka
• data modeling
• schedulirano vrijeme pokretanja robota itd.

Nakon što smo odabrali našeg partnera za robotizaciju, ostvarili sve tehničke preduvjete i nakon što smo definirali koje sve procese i do kada želimo robotizirati, krenuli smo s pisanjem funkcionalnih specifikacija na temelju kojih se onda radi tehnička specifikacija, a u konačnici i sami razvoj robota. Jedna od ključnih stvari prije početka bilo kakvog rada i razvoja izoliranje je procesa koji je dobar kandidat za RPA. „Robot“ je konfiguriran da dovršava iste korake procesa, slijedi poslovna pravila i koristi se istim sustavima kao i čovjek danas, a da bismo identificirali pravog kandidata za RPA, moramo potražiti procese ili zadatke koji su dosljedni, s ponavljajućim koracima; procese koji se temelje na predlošku, a čiji se podatci u određena polja unose na ponavljajući način i ne podliježu čestim promjenama; procese koji su „rule based“ kako bi se omogućilo dinamično mijenjanje tokova odluka; procese koji ne podliježu automatizaciji u bliskoj budućnosti; procese koji uključuju visoku stopu pogrešaka; procese koji su digitalizirani, standardizirani, stabilni i održivi.
Prvi procesi koje smo robotizirali bili su MNP (Mobile Number Portability) Port In i Port Out u Odjelu za operativnu korisničku podršku, u sklopu kojih roboti i danas obavljaju svoje zadatke s 99 % uspješnosti. Ovaj 1 % otpada na ljudsku pogrešku kod pripreme samog zahtjeva, sustavne greške i sl. Navedeni su procesi business critical, a regulira ih HAKOM. Podložni smo plaćanju penala kod kašnjenja prijenosa brojeva i tu je bilo jako bitno postaviti čvrste i jasne temelje logike ovih procesa za robote kako bi obavljali svoje zadatke s maksimalnom uspješnosti i kako bismo eliminirali sve moguće pogreške koje bi u konačnici imale negativan utjecaj na krajnjeg korisnika.

Jedan od najvećih izazova tada bio je i upoznavanje zaposlenika s robotima, njihovim novim virtualnim kolegama s kojima su morali početi surađivati u obavljanju svojih svakodnevnih zadataka. Svi su tada bili skeptični jer nisu vjerovali da neki robot uistinu može napraviti ono što oni rade i zapravo su se bojali da će im roboti oduzeti posao. S vremenom su zaposlenici stekli povjerenje u svoje nove virtualne kolege i shvatili da su oni tu da im pomognu i da ih zaista zamijene, ali samo u obavljaju onih dosadnih, dugotrajnih, repetitivnih zadataka koji se, unatoč tome što nisu baš zabavni i konstruktivni, svejedno moraju odraditi i to u definiranim rokovima.

Bili su to poprilično hektični mjeseci za mene jer sam u tom razdoblju morala pronaći ravnotežu između svojeg redovnog posla stručnjaka za procese, novih izazova u sklopu RPA projekta i privatnog života. Nakon nekog vremena, kako se opseg posla drastično povećavao i kako je rastao interes za RPA u cijeloj kompaniji (dobar glas brzo se širi 😊), nisam više stizala obavljati svoj redovni posao, a RPA je sve više i više postajao moj core business. Sve to dovelo je do toga da sam 1. 12. 2018. prešla u IT u odjel Upravljanja odnosima s korisnicima gdje sam i dan danas i gdje nastaje sva čarolija 😊. Time sam postala dio IT kulture u A1 Hrvatska i ponosna sam što sam jedna od mnogih snažnih žena koje rade u Tehnici. Upravo zahvaljujući iskustvu koje sam stekla u Tehničkom sektoru, radeći s drugim ženama, zapravo i nemam dojam da je više potrebno naglašavati izraz „žena u tehnici“, mistificirati to kao da je doista riječ o nekom mitskom biću koje je zalutalo u IT sektor i čudom se tamo dobro snalazi. Da, žene su u ovom poslu, nažalost, malobrojnije od muškaraca, ali su sposobne, inteligentne, uspješne u onome što rade, odlučne i kreativne jednako kao i njihovi kolege. Stvar je samo u početnom interesu i želji koji moraju postojati u ženi za taj posao, hrabrosti da se u tom poslu isprofilira ako se slučajno našla u njemu i prilikama koje mora dobiti, kada su mnoge prije nas već utabale put i dokazale da mi to itekako možemo i želimo.

Činjenica je da postoji velik broj žena koje su globalno sudjelovale u podizanju IT sektora i ne možemo govoriti o razlikama u obavljenom poslu ako su volja i strast za tim poslom prisutni. Jedina je razlika u statistici koja će se, nadam se, s vremenom još izbalansirati. Drago mi je što naši kolege ne podcjenjuju naš rad, trud i stručnost, već nas smatraju ravnopravnima. Poneki će u trenutku slabosti i priznati da smo sposobnije 😊. Ja mogu reći da sam pronašla svoj poziv, svoje polje interesa i radujem se svakom daljnjem usavršavanju i izazovima koji slijede. Ovo je iznimno rastuća grana gospodarstva i potrebno je držati korak s tim napretkom i promjenama kako bismo bili što konkurentniji i što upućeniji u posao kojim se bavimo.

Kao što sam već ranije navela, u A1 trenutno imamo 120 aktivnih robota u više od 14 odjela koji godišnje odrade preko 2.000.000 taskova. Trenutno završavamo robotizaciju još nekoliko procesa u različitim odjelima: Financijama, Odjelu za korisničke prigovore, Odjelu za prodaju poslovnim korisnicima, Operativnoj korisničkoj podršci, Odjelu ljudskih potencijala, gdje će roboti rasteretiti kolege od repetitivnih zadataka. Tako npr. za Operativnu korisničku podršku trenutno radimo na robotizaciji procesa ‘ADSL produljenje ugovora‘, kao i na razvoju robota za alarming u sklopu procesa promjene tehnologije na 5G na Homebox tehnologiji.
Osim toga, radimo i na robotizaciji korisničkih e-mailova u Službi za korisnike gdje surađujemo s kolegama iz odjela Kognitivnog računarstva i time se koristimo benefitima strojnog učenja (Machine Learning) i RPA u sklopu jednog procesa.


Kroz posao stručnjaka za robotsku automatizaciju procesa imam privilegiju raditi s kolegama iz raznih odjela i upoznati brojne procese s kojima se svakodnevnu susreću. Najveći je benefit, meni osobno, kada im nakon dugotrajnog i napornog rada isporučimo proizvod koji uistinu pomaže u njihovom poslovanju ili čak u potpunosti preuzima njihovu ulogu u odrađivanju određenih zadataka, a njima otvara prostor za izazovnije zadatke na kojima mogu u potpunosti iskoristiti svoj potencijal. Mogla bih još puno toga napisati, ali kao što vidite, imamo jako puno posla, pa je bolje da se posvetim našim virtualnim zaposlenicima kako bi što prije mogli preuzeti dosadne poslove od naših kolega, a kolege popiti koju kavicu više 😊.

Nije da sam imao neopisivu potrebu zaposliti se isti čas nakon obrane diplomskog što si nekako opravdavam činjenicom da sam diplomirao u siječnju, a i premijera predstave koju sam režirao nije imala neki skori datum. A i rad u matičnoj mi struci u tom trenutku nije imao nekakav simpatičan prizvuk osim u vidu akademske inačice posla jer, iskreno, mislim da sam strojarstvu u tom trenutku dao sve što sam bio voljan dati. C’est la vie, rekli bi tamo neki. Tako da je otvaranje nove stranice života bilo pod gustom koncentracijom upitnika.

No, ono što jesam znao jest da me zanima video, snimanje prije svega, stvaranje sadržaja u globalu. Jest da sam u tom trenutku imao 10ak sati iskustva u montaži i svega duplo više staža iza kamere, ali kreativni sokovi su u tim situacijama divljali, tako da su sve prijave za posao s heštegom „video“ došle na vrh liste, a između ostalog, tu se ušuljao i oglas za A1, odnosno tadašnji Vipnet. Nastupilo je selektivno čitanje:

Alumni.

Prvi posao nakon faksa.

Video Services Operations.

Za prijavu pripremiti kratku prezentaciju ili video.

Video. VIDEO!

Valjda je onda tu i neki video, mislio ja, pa rekoh, ‘ajd da se prijavim. Plus, treba napraviti video. Prezentacija mi je ionako bilo dosta za neko zdravo razdoblje. Da ne bi bilo iznenađenja, video je definitivno ocrtavao više karaktera nego profesionalne karakteristike, zato i ima scena od 20ak sekundi u kojoj u tišini kandidat za poziciju, ja, jede sladoled u zagrobnoj tišini. Bolje da znaju s kim će imati posla.

Nakon toga sve je išlo poprilično brzo. Stigao mejl, pa poziv, pa evaluacija. Locirati A1 kampus bilo je malo teže od očekivanog jer, iako je navigacija rekla desno, prilazna cesta činila se suviše pošumljeno pa se malo kružilo nauštrb amortizera (bili tada neki radovi u kvartu). Naposljetku se našao parking, prošlo rampu, ušlo u upravnu zgradu koja definitivno na prvu ima neki wow efekt… možda zbog visokog stropa. Pa onda i drugi budući alumniji, svi redom ozbiljniji od mene. Ili je samo situacija imala nekakav ozbiljan prizvuk. Ili je svima još bilo baš jutro.

I onda je krenuo program. Red doručka, red kave, pa upoznavanje menadžera za čije pozicije smo se prijavili (zaboravio napomenuti, prijavili smo se svatko za 3 pozicije), pa se mi predstavljali njima (tu je došao na red video, prijem publike fantastičan), pa testovi ‘vak’i ‘naki, sve jako studiozno, sve po planu i programu, sve maksimalno zabavno. I onda, na kraju, razgovor s menadžerom. Ispostavit će se tada da sam ja malo pobrkao video lončiće i da to baš nije bilo tako kako sam ja zamislio. ALI, neznanje je ponekad najbolji motivator i od tada me počelo zanimati što je to video ako nije content.
Srećom, za drugu poziciju za koju sam se prijavio imao sam konkretnije predznanje, jer ipak smo mi neka računalna generacija, a i svatko tko je igrao igrice na računalu morao je savladati neke osnove.

Ako netko ne zna kako početi, IT support najbolja je stvar, sektor, odjel. Dinamika, posao, ljudi, dinamika, kilometraža i, na kraju, dinamika. Svi i sve, predodređeno za nastavak karijere u korporaciji.
Ali video je i dalje bio pojam, tim više što sam aktere upoznao pravo ITjevski, na daljinu i virtualno, da bi naposljetku uoči 18. rođendana ove teleinstitucije osvanuo interni oglas za video services specijalista. Evidentno je da sam popunio tu poziciju, inače bi ovaj tekst bio više literarno nego praktično štivo, nazovimo to tako.
Nevjerojatno je zapravo koliko vizija rada poprima drugačije konture kad se svakodnevno suočavate s novim izazovima i tehnologijama. Zvuči sladunjavo, šokiralo i mene. Srećom je ova moja ekipa, uz dužno poštovanje ostalim jedinicama ljudi na kampusu i šire, uvjerljivo najjača. Sigurno duhom, moguće i masom, he he.
I tako sam zasad preživio rebrending, uvođenje kompletno nove platforme, tri božićna uber partyja i jedan zimski dan kad je grijanje na trećem katu uzelo bolovanje.
I da, jedna stvar koja obično promakne. „Ne“ i „ne znam“ apsolutno su prihvatljive, normalne, na mahove čak i poželjne stavke u vokabularu karijernog odrastanja. Use them wisely.

Za kraj još samo želim reći, nikad ne znate koja je prilika iza ugla, a na kraju faksa sigurno ne znate gdje vas sve karijerni put može odvesti. Zato ja toplo preporučujem da bacite oko na novi A1 pripravnički program, pod nazivom A1 Start, koji je fokusiran na zanimanja budućnosti, data science i data analytics. Tko zna, možda kao i ja nađete svoj put baš ovdje s A1 timom 😊.

Svoj profesionalni razvoj i prvo (pravo) iskustvo započeo sam u A1 (tadašnjem Vipnetu) kao dio prve generacije Vip Alumni pripravničkog programa. Friško nakon završenog faksa, i to u vrijeme kada je bilo izrazito teško naći posao bez iskustva i gdje su se sasvim razumne činile opcije potpunog volontiranja godinu dana, Vip Alumni program činio se kao nešto gotovo nestvarno. I sami prvi pozivi na razgovore i zaista izazovni selekcijski krugovi… Na kraju kad budeš među odabranima, zaista se osjećaš kao da si pobijedio i osvojio neku nagradu pa s ID-em oko vrata hodaš ponosno po cijeloj firmi, a u samim početcima i izvan nje na putu do posla.

Za marketing, unutar kojeg i danas radim, zanimao sam se još tijekom faksa, i bio sam siguran da je to smjer u kojem se želim profesionalno razvijati. Ono što sam s vremenom saznao jest to da je marketing izrazito širok pojam s velikim brojem područja rada. Karijeru u A1, tadašnjem Vipnetu, započeo sam kao Mlađi specijalist za analizu tržišta, u odjelu koji usko surađuje s marketingom, ali i svim ostalim odjelima u komercijalnom sektoru te mi se to pokazalo kao idealno za dobivanje najbolje moguće slike i razumijevanje cijelog telekom tržišta. U tim početcima mislim da su najveća vrijednost A1 kompanije kolege koje su uvijek imali vremena posvetiti mi se, pomoći mi da naučim, postavim mali milijun pitanja, kod kojih nikada nisam naišao na zatvorena vrata i samo se tako uspio razvijati i doći do prvih napredovanja.

Strast prema marketingu bila je jača i kada sam dobio poziv za prelazak u sektor Marketinga u odjel za upravljanjem fiksnom ponudom objeručke sam prihvatio, pogotovo znajući da će mi odgovornost biti upravljanje cijelim B.net brandom (tadašnji Vipnetov fiksni podbrand), koji sam osobno obožavao. Tu sam se susreo s prvim sudjelovanjem na ozbiljnijim projektima poput projekta rebrandinga Vipneta u A1 Hrvatska, ali i vođenja cijelih projekata poput „Cable rollout“, projekta izgradnje fiksne mreže koji je bio jedan od prvih agilnih timova u kompaniji s članovima tima iz gotovo svih sektora unutar kompanije. Na ovoj poziciji dobivam i priliku privremenog vođenja cijelog svog tadašnjeg odjela što mi je sigurno jedno od najizazovnijih, ali i najznačajnijih iskustava, u kojem sam u tih nekoliko mjeseci najviše profesionalno i osobno potpuno sazrio te dobio jasnu sliku za daljnji smjer jer sam tada uvidio veliku želju i interes za upravljanje ljudima, brigu o timu, razvoju ljudi i koordinaciji posla.

Ubrzo mi se otvara i prilika u trenutnom odjelu razvoja proizvoda s pozicijom koordinatora novoosnovanog tima – Core PD-a. Tu svakako svoj interes i željeni profesionalni smjer potvrđujem, ali i izgrađujem mindset da ne želim promatrati promjenu nego da ja želim biti dio promjene i taj koji gura tu promjenu na nove, uspješnije načine rada, što me u potpunosti ispunjava na trenutnoj poziciji Voditelja Core product development tima.

Kada pogledam unazad, od samog početka rada u A1 prije 7 godina nekako sve dobiva svoj smisao. A1 kao kompanija nekome mladom tko se trudi i ide korak dalje zaista nudi bezbroj prilika i mogućnosti; uzmi sve za koje god misliš da su ti vrijedne i koje će te razviti bilo u osobnom bilo u profesionalnom pogledu, a ono što je meni bilo tada važno – kada nakon faksa nisi potpuno siguran u profesionalni smjer, imaš šansu pronaći se. I za kraj, imajte na umu kada vam se otvore nove prilike: Great things never came from comfort zones. Be brave & take risks, prijavite se na novi pripravnički program A1 Start, koji je fokusiran na pripravnike iz područja Data sciencea i Data analyticsa, i možda ćete se i vi za nekoliko godina kao i ja s nostalgijom i ponosom sjećati vaših početaka u A1.

Podatci su poput molekula vode. Kada ih zasebno promatramo, uočit ćemo sadržaj u svakoj i primijetiti dva atoma vodika i jedan atom kisika. No, tek kada sakupimo više molekula vode zajedno, spoznat ćemo da je voda mokra.
Podatci nam, pojedinačno, daju uvide u neke činjenice, međutim, tek kada ih sakupimo dovoljno i obradimo na odgovarajući način, doći ćemo do korisnih uvida koje pojedinačnim promatranjem svakog podatka nismo mogli spoznati.
Spoznaje do kojih nas podatci mogu dovesti zaista su zadivljujuće.
No, jesu li podatci sami po sebi dovoljni kako bismo na temelju novih uvida djelovali učinkovitije?
Pokušajmo se sjetiti koliko puta smo znali da nešto trebamo napraviti jer su podatci/činjenice ukazivali na to – a nismo.
Zašto nismo?
Odgovor je jednostavan – zato što nismo OSJEĆALI da to želimo napraviti.
Iako je naš racionalni um taj koji nam pomaže da donosimo bolje odluke, onaj dio našeg uma koji nas pokreće da djelujemo ipak nije racionalan – nego emotivan.
Mi ljudi smo iznad svega emotivna bića i čiste brojke na papiru ne znače nam puno. Međutim, ako te brojke postanu dio neke priče u kojoj mi želimo sudjelovati, tada se u nama aktiviraju emocije. Tada poželimo preuzeti ulogu i biti dio priče koja nam se sviđa.
Međutim, čest je slučaj da obavljamo neke zadatke ili poslove, a da nam pri tom možda nije posve jasno zašto ih obavljamo, tj. koju priču gradimo i koja je točno naša uloga u tom procesu. Stoga i motivacija može biti niska.
Tu nastupa jedna od ključnih uloga svakog analitičara – a to je podijeliti rezultate analiza koje otkrivaju uloge pojedinaca. Da bi rezultati bili razumljivi šarolikoj publici, analiza se treba ispričati kao jedna priča. U pričama će ljudi postati likovi koji svojim djelovanjem postižu neke rezultate, a ti će rezultati biti vidljivi na raznim grafikonima koji će približiti temu i pojačati dojam.
Analiza podataka proces je u kojem podatak, koji se uzme kao mrtva činjenica i koji ne izaziva reakciju, postaje dio jedne žive priče koja ima svoju svrhu i cilj.

Tri su ključna elementa kod kreiranja priče pomoću analize podataka:

Kako bismo definirali priču, pomoći će nam da se zapitamo:

• što točno želimo pojasniti i
• koji nam je cilj, tj. što želimo postići pričom?

Možda ćemo htjeti pojasniti kolegama učinkovitost neke prodajne metode ili financijske učinke nove promocije.
Što god da smo definirali kao priču koju želimo ispričati, prethodno ćemo otkrivati veze između različitih podataka i na taj način:

• pronalazit ćemo zanimljive ili iznenađujuće korelacije
• identificirat ćemo trendove (promjene ili razvoj pojedinih trendova)
• uspoređivat ćemo i rangirati podatke kako bismo razumjeli što ih povezuje
• promatrat ćemo odstupanja kako bismo identificirali podatke koji se ne uklapaju te ćemo analizirati razloge takvih odstupanja (ovaj dio daje posebnu čar priči)
• posebnu pažnju posvetit ćemo analizama podataka koje daju uvide koji nisu intuitivni, tj. koji nas iznenađuju – neke od najuvjerljivijih priča upravo su one koje nismo očekivali!

Priča može biti savršeno definirana i analitički obrađena, ali ako publika kojoj tu priču pričamo nema interesa od nje – promašili smo.
Stoga je važno zapitati se o relevantnosti priče za publiku kojoj se obraćamo u analizama i rješava li ta priča neki njihov izazov.
Isto tako važno je zapitati se je li publika možda već čula ovu priču ranije.

Priča je sastavljena od:

• konteksta, tj. opisa situacije u kojoj se nalazimo
• likova (sudionika cijelog procesa)
• izazova (identifikacija željenih ciljeva, promjena, procesa i sl.)
• rješenja (koraka koji pomažu u rješavanju izazova ili postizanju ciljeva).

Za bolji doživljaj priče koristimo se raznim vizualima. Oni su vrlo moćan alat koji pomaže u boljem razumijevanju, pojednostavljivanju kompleksnijih opisa, isticanju važnih informacija ili podataka, a pomažu i u isticanju ključnih točaka (dijelova) priče.

Analiza će u obliku poticajne priče pomoći u osvještavanju svrhovitosti nekog posla i potaknuti djelovanje koje će nakon toga generirati neke nove smjerove poslovanja.

Ali – analiza ipak nije savršena; korelacije mogu biti slučajne, podatci pogrešno prikupljeni i pogrešno interpretirani i tako dalje…
Stoga u analizama rijetko kada govorimo o sigurnostima, a puno češće o vjerojatnostima. I zato učinke svake analize i promjene koju je proizvela treba nastaviti pratiti i vrednovati, a onda i same modele i analize kontinuirano kontrolirati i unapređivati.

Analiza nije savršena, ali svrhovitost koju daje sudionicima priče jest.

Prijavite se na A1 Start – internship program namijenjen profesionalnom razvoju i stjecanju praktičnog iskustva. Ako imate manje od godine dana radnog iskustva ili ste diplomant, prolazite prvi uvjet! A mi tražimo DATA kandidata, točnije osmero njih koji će se uhvatiti u koštac s data science i data analytics područjima.

Činjenica je da globalno zatopljenje te sve veće iskorištavanje prirodnih resursa potiču primjenu društveno odgovornoga poslovanja, kako na državnim razinama i institucijama, tako i na korporativnim razinama uključivanjem u strategije kompanija. Održivi razvoj smatra se ključem opstanka društva, a način na koji živimo, kako trošimo, razmišljamo utječe na ekološku, socijalnu i ekonomsku održivost.
Najjednostavnije rečeno održivost stvara i održava uvjete pod kojima ljudi i priroda mogu postojati, što omogućuje ispunjavanje društvenih, ekonomskih i drugih zahtjeva sadašnjih i budućih generacija. Održivost je važna kako bismo bili sigurni da imamo i da ćemo i dalje imati vodu, materijale i resurse za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša.
U našoj kompaniji okolišno, društveno i korporativno upravljanje gledamo dugoročno kroz utjecaj na okoliš, ekonomiju i zaposlenike. Pristupanjem UN Global Compact inicijativi obvezali smo se ugraditi temeljna načela UN-a u naše poslovanje te promovirati društveno odgovorno poslovanje i stvarati preduvjete za održiv gospodarski razvoj.

Naša strategija održivosti kreirana je pod sloganom Čini pravu stvar, a glavni ciljevi vezani su za smanjenje utjecaja na okoliš i ublažavanje posljedica klimatskih promjena; unaprjeđenje digitalnih vještina s naglaskom na vještine budućnosti i stvaranje sigurnijeg online okruženja; poticanje društvene raznolikosti i rodne ravnopravnosti te upravljanje održivim procesima u poslovnom okruženju.
Smatra se da bi digitalne tehnologije globalne emisije ugljičnog dioksida mogle smanjiti i do 15%. Iako telekom industrija nije veliki zagađivač veliki smo potrošač električne energije i zato razmišljamo na koje sve načine možemo smanjiti svoj ugljični otisak. Korištenjem električne energije iz projekta ZelEn osigurali smo da je sva električna energija koju koristimo dobivena isključivo iz obnovljivih izvora. Nedavno sam pročitala kako se petina svjetske električne energije u zgradama koristi za pogon klima uređaja ili ventilacijskih sustava. Izbacivanjem vrućeg zraka izvana, klima uređaji povećavaju vanjsku temperaturu u najužim gradskim središtima za 1° do 12° C. Ovo stvara začarani krug: što više hladimo unutrašnjost, to više doprinosimo globalnom zagrijavanju. Upravo iz toga razloga na bazne stanice, umjesto klima uređaja, implementiramo napredne sustava za hlađenje kojima godišnje smanjujemo svoj ugljični otisak i do 800 tona. Osim toga, u našoj mreži 44 bazne stanice koriste snagu vjetra i sunca čime smo svoj ugljični otisak smanjili za još 44 tone godišnje. Ulaganje u tehnologije prihvatljive za okoliš i poticanje inovacija u skladu je s Europskim zelenim planom i s našim ciljem smanjenja ugljičnog otiska do njegove potpune neutralnosti do 2030. godine.

Dodatno, moramo se pohvaliti da smo potpisali ugovor s Europskom komisijom o sufinanciranju ugradnje 120 sunčanih elektrana i 200 energetski učinkovitih sustava za hlađenje na baznim stanicama. Ukupna vrijednost investicije veća je od 16.2 milijuna kuna od čega je 55% financirano iz LIFE programa Europske unije, a projekt će biti gotov do kraja 2024. godine. LIFE je jedini EU program u potpunosti posvećenog zaštiti okoliša i djelovanju u području klime i šanse za prolazak su nam bile oko 5%, a jedan smo od ukupno 37 LIFE projekata u Hrvatskoj!

I od naših korisnika, dobavljača, partnera očekujemo da posluju na održivi način, a pomažemo im u tome kroz nove tehnologije, proizvode i usluge. Razvoj novih tehnologija otvara vrata brojnim zelenim rješenjima koja mogu unaprijediti naše svakodnevne živote i zajednice u kojima živimo. Održivost olakšava zahtjeve kružnog gospodarstva, a primjena pametnih rješenja pozitivno utječe na održivost.
IoT odnosno Internet of Things omogućuje brži, bolji i povoljniji način upravljanja uslugama, a rješenja zasnovana na ovoj tehnologiji mogu se primijeniti u cijelom nizu sektora. Pametni spremnici za otpad koje smo razvili s ciljem održivog gospodarenja otpadom upravo su takav primjer koji može donijeti goleme uštede na razini cijeloga grada. Korištenjem senzorike u ovim kantama koje razvrstavaju otpad i detektiraju kad ih treba prazniti i odvoziti, ujedno čuvamo okoliš i zdravlje ljudi te smanjujemo ugljični otisak, a moguće ih je vidjeti na riječkim ulicama.
Svatko od nas ima barem jedan stari mobitel u ladici koji ne koristi. Slobodno ga možete donijeti u bilo koji A1 shop i biti sigurni da ćemo ga mi adekvatno zbrinuti. Pravilnim odlaganjem može se reciklirati 70 – 80% sadržaja starih uređaja i ponovno ih koristiti kao sirovine. Na taj se način vrijedni materijali poput zlata, srebra, paladija ili bakra vraćaju u gospodarstvo, što je cilj kružnog gospodarstva.

Potičemo zaposlenike na zeleno razmišljanje, stoga imamo i parkirališta za bicikle, stanice za napajanje električnih bicikala i romobila, redovito organiziramo servisiranje bicikala, ne koristimo plastiku, recikliramo, organiziramo volonterske akcije sadnje drveća. Samo za usporedbu, sadnja jednog stabla u gradu zamjenjuje pet klima uređaja.

Prije nekoliko godina za većinu kompanija u Hrvatskoj ova izjavna rečenica bila bi ‘mission impossible’. Pandemija nam je dokazala da se sve može, a uz digitalne tehnologije imamo tu mogućnost da smo maksimalno fleksibilni u radu. U A1 Hrvatska već godinama smo fleksibilni po pitanju radnog vremena. Možemo doći na posao ili ostati raditi od kuće, naravno u dogovoru s nadređenim, ali sami kreiramo mjesto i vrijeme rada što nam omogućuje bolji balans između privatnih i poslovnih obveza. Potičemo rodnu ravnopravnost i razvoj karijere neovisno o spolu. Prema DESI 2020 u Hrvatskoj svega 1.1% zaposlenih žena radi u STEMu. Kod nas je taj omjer čak 39:61%, još uvijek u korist muškaraca, ali radimo sve da i to promijenimo i to kroz edukacije i programe razvoja zaposlenika.

Obrazovanje je temelj svakog društva, a unaprjeđenje obrazovanja jedno od glavnih civilizacijskih pitanja. Stoga smo ispred sebe stavili cilj da ulažemo u re-skilling i up-skilling naših zaposlenika koji potom svoja znanja dijele u zajednici. Često ćete susresti naše zaposlenike kao predavače ili mentore na raznim edukacijama digitalnih vještina. Uključili smo se u projekt Škole budućnosti kojeg su pokrenuli STEMI i Infobip s ciljem povezivanja sustava obrazovanja i ICT zajednice kako bi školama pomogli pripremiti učenike na nove vještine budućnosti. Naši mladi kolege koji rade na pozicijama poslova budućnosti poput stručnjaka za machine learning i AI usmjeravaju i inspiriraju profesore i učenike da primjenom tehnologije rješavaju probleme u lokalnoj zajednici. Također, naša odgovornost leži i u odgovornom korištenju digitalnih usluga posebice u online okruženju te u suradnji s Centrom za sigurniji Internet organiziramo edukacije o sigurnom i odgovornom ponašanju djece na internetu.

Mi već živimo u klimatskim promjenama, ne trebamo se pripremati za njih. Kritičnu točku smo dotaknuli i nemamo više vremena za čekanje. Siromaštvo, pothranjenost, zagađenost mora, oceana i šuma na iznimno je visokoj razini. Da bi kompanije bile uspješne moraju biti društveno odgovorne i poslovati na održivi način. To je neupitno. Profit i održivost nisu suprotstavljeni pojmovi. Bez odgovornosti niti jedan biznis ne može računati da će dugoročno biti uspješan. Za očuvanje planeta i ljudskog života općenito je važno i dalje snažno raditi na razvoju ciljeva održivosti i implementirati održivo i društveno odgovorno poslovanje u svakodnevno djelovanje i kompanija i pojedinaca.

Sve mame koje su se ikad vratile na posao nakon porodiljnog znaju koliko je teška ta prilagodba. Tu su neprospavane noći, neovisno o tome dojiš li još dijete ili se moraš buditi za pripremu bočice jer dijete od godinu dana jednostavno još ne spava cijelu noć (osim možda kod nekih sretnika, ali ja nisam jedna od njih). Onda je tu polazak u jaslice ili prilagodba s čuvalicom, koji sigurno nosi brojne promjene i stres kako za bebu tako i za mamu. Pa su tu prve jasličarske ili parkićke viroze, šmrkavi nosići, temperature koje opet donose još neprospavanije noći pa tako u krug. Tu je i grižnja savjesti što ti je netko drugi s djetetom dok ti radiš, ali opet i olakšanje i sreća jer si se konačno počešljala, našminkala, obukla u normalnu odjeću, a ne u tajice i zaflekanu tuniku i što pričaš s odraslim ljudima o stvarima koje nisu vezane za djecu.

Kad se nekome predstavljam, najčešće kažem da sam rođena u Osijeku, imam 36 godina, psiholog sam po struci, radim kao stručnjak u ljudskim resursima i mama sam dvoje prekrasne djece, 4,5-godišnje Mone i 1,5-godišnjeg Erika. Bilo kakvo predstavljanje bez ovog zadnjeg dijela već dugo nema smisla, zapravo, prije svega, ja sam Mama.

Počela sam raditi u A1 Hrvatska, tadašnjem Vipnetu, kao HR business partner za Consumer sektor, krajem 2017. godine i to direktno s roditeljskog dopusta. Već sam spomenula koliko je teška ta prilagodba čak i kad se vraćaš na stari posao, a kamoli kada prelaziš na novi i u novu kompaniju.
Jedan od benefita koji me najviše oduševio i olakšao mi prilagodbu kad sam dolazila u A1, bio je dječji vrtić u sklopu kampusa. Mona nije dobila mjesto u gradskim jaslicama u našem kvartu i bilo mi je fantastično što sam je mogla upisati u privatne na kampusu pa da se vozi sa mnom na posao i da je pokupim u roku od 5 min od završetka posla. Odlično se prilagodila; njezina grupa je bila mala, odgojiteljice odlične i brižne pa mislim da su jaslice i vrtić u sklopu kampusa zaista izvrstan benefit koji malokoji poslodavac može ponuditi zaposlenicima koji su roditelji male djece.

Krajem 2019. godine rodila sam sina i jako me razveselila čestitka od mojeg tima i preslatki bodi koji je Erik dobio, a i 10.000 kn neto baby bonus koji mi je sjeo na račun nedugo nakon poroda, kao i darovi za oboje djece koje je u obliku bonova po izboru darovao A1 za Svetog Nikolu.
Kako sam bila na porodiljnom gotovo cijelu 2020. godinu, kada je krenula pandemija, lockdown, stalni rad od kuće, novo normalno itd., bila sam jako sretna kad sam čula da je A1 nastavio s uvođenjem benefita koji pomažu roditeljima i uveo Flexi baby – benefit koji roditeljima omogućuje rad u 6-satnom radnom vremenu za punu plaću, prva 3 mjeseca nakon povratka s roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta.
Povratak na posao u pandemijskim „novo-normalnim“ uvjetima bio mi je puno lakši zahvaljujući tom benefitu. Prešla sam u Talent & Engagement odjel, drugi tim unutar ljudskih resursa, a s time opet promijenila vrstu poslova i odgovornosti. Erik nije odmah krenuo u jaslice, nego smo se muž i ja izmjenjivali u brizi oko njega dok smo oboje radili od kuće. Nasreću, ja sam se mogla isključiti nakon samo 6 sati i tako biti uz njega. Imala sam i tu sreću da su moji nadređeni prepoznali kako uz fleksibilnost, svaki zadatak može biti odrađen i uvijek mi davali podršku. Zaista sam ponosna, sretna i zahvalna što radim u kompaniji koja prepoznaje potrebe svih skupina svojih zaposlenika, pa tako iz perspektive majke dvoje male djece zaista mogu reći da time olakšava taj težak posao usklađivanja majčinstva i karijere.

Majčinstvo. Toliko ispunjavajuće, a opet toliko naporno kad se budiš sedamnaesti put u istoj noći. Toliko zabavno, a opet toliko jednolično kad stoti put slušaš istu dječju pjesmicu. Toliko teško, a opet toliko jednostavno kad te zagrle male ručice…

Sretan Majčin dan!