Svima nam je poznato da je konstantno ulaganje u nove proizvode i inovativnost jedna od ključnih značajki svakog uspješnog poslovanja, a baviti se razvojem novoga uvijek je posebno uzbudljivo. No što kada nema super, cool novih projekata nego je potrebno unaprijediti ili poboljšati neki postojeći? Kroz svoje iskustvo želim pokazati da prilike za radom na inovativnim i motivirajućim stvarima leže i na manje očitim mjestima i u možda na prvu manje atraktivnim i privlačnim zadacima, no na nama je da se okušamo.

Jedan od takvih zadataka koji je stavljen ispred mene je razvoj SOX kontrole koja će kontrolirati je li cjenik koji je definiralo poslovanje zaista tako i implementiran u naplatni sustav. Kako vam zvuči takav zadatak? Nekome to zvuči dosadno, nekome nemoguće, nekome čak i jednostavno, ali vrlo rijetko kome će na prvu zvučati inovativno, a pogotovo ne uzbudljivo, motivirajuće i novo. Meni je zvučalo upravo tako! Zašto? Dajte mi zadatak koji obuhvaća istraživanja po bazi podataka i modeliranje i imate svu moju pozornost. Recite mi da je nemoguće spojiti neke podatke i stavili ste pred mene izazov koji ne da neću odbiti, nego će me čak i veseliti.

No za početak što je to uopće SOX? SOX je skraćenica za Sarbanes-Oxleyev zakon koji je nastao 2002. godine netom nakon niza korporativnih skandala kao što su Enron i WorldCom koji su dobro „potresli“ poslovni svijet. Tim su zakonom propisane obavezne kontrole kako bi se rizik netočnih ili nepotpunih financijskih izvještaja minimizirao. Implementacijom kontrola štite se investitori, ali naravno i korisnici.

U A1 Hrvatska smo ovu kontrolu već imali, no s vremenom je zastarjela i postala teška za održavanje, a i procesi provođenja kontrole bili su prilično spori. Zbog važnosti ove kontrole koja je na neki način temeljna kontrola naplate, pojavila se potreba za njenom automatizacijom i pojednostavljivanjem. Kontrola je zapravo trebala potpunu rekonstrukciju te se u razvoj krenulo iz čiste nule.

Što je u ovom slučaju uopće značilo krenuti iz nule? Za početak, trebalo je okupiti čitav tim poslovnih segmenata i s njima dogovoriti jedinstvenu strukturu podataka za sve cjenike. Struktura podataka trebala je biti jasna svim poslovnim segmentima budući da ju oni dostavljaju u obliku Excel dokumenta, ali i relevantna u CRM i naplatnom sustavu.

Što pak to uopće znači? U A1 Hrvatska odvojeni su CRM i naplatni sustav i neovisni su jedan od drugoga. Iz tog razloga postoji integracijski sustav koji ih povezuje po nekom ključu.

Poslovanje s druge strane raspolaže samo podacima, odnosno nazivima usluga iz CRM sustava i cjenikom za te usluge. Oni ne raspolažu tzv. naplatnim servisima iz naplatnog sustava, a cijena je vezana upravo na njih. U prijevodu, cjenik koji poslovni segmenti dostave nema niti jednu dodirnu točku s podacima koje imamo u naplatnom sustavu.

Ovo je trenutak kada sam se ja prihvatila svoga prvog uzbudljivog izazova. Trebalo je složiti prikaz podataka iz dva velika sustava, odnosno povezati ih tako da se uz uslugu iz CRM sustava prikazuje odgovarajući naplatni servis s cijenom iz naplatnog sustava. Drugim riječima, trebalo je mapirati usluge i naplatne servise pomoću integracijskog sustava i na taj način dobiti prikaz implementiranog cjenika. Moram priznati da sam u nekim trenucima bila očajna jer kada bih pobjedonosno riješila jednu stvar, pojavio bi se neki novi problem. U par navrata mi se čak i sugeriralo da odustanem od svoje ideje jer je neizvediva. Ipak, bila sam uvjerena da mogu provesti svoju ideju u djelo. U glavi mi se stalno motala misao da ako se pri aktivaciji usluge automatikom aktivira odgovarajući naplatni servis onda mora biti moguće i mapirati ih.

Tek tada kada je napravljena osnovna priprema za razvoj kontrole, napokon sam mogla krenuti u smjeru samog razvoja. Postoje dva sustava koja se koriste za razvoj kontrola. Super stvar je što do tada nisam radila niti u jednom od njih pa sam imala još jedan veliki izazov pred sobom. Prvi sustav (loader) služi za prebacivanje različitih tipova podataka iz jedne baze u drugu ili npr. iz Excel dokumenta u bazu. Kod samog razvoja loader-a moguće je automatizirati prikupljanja podataka, obrađivati i obogaćivati podatke, slati e-mailove itd. No trebalo je paziti kako organizirati procese da se međusobno ne dovode do bilo kakvog konflikta ili greške. Nakon toga sam u drugom sustavu razvila samu kontrolu tako da sam koristila sve dostavljene podatke i usporedila ih po jedinstvenom ključu koji sam sada imala. Pojednostavljeni prikaz razvoja može se vidjeti na slici iznad.

Na samom kraju ostalo je još samo dodati onu funkcionalnost koju svi volimo, a to je da se kontrola vrti automatikom i da nam e-mailom šalje rezultate.